U susretu 2. kola skupine IV drugog kruga Svjetskog prvenstva, hrvatska rukometna reprezentacija je u subotu navečer u Malmou razbila Belgiju s 34-26  (21-13) i tako još uvijek ostala s teoretskim izgledima za plasman u četvrtfinale.

Hrvatskoj mizerna šansa za četvrtfinale SP-a

Nažalost, ranije je Egipat pobijedio Bahrein i osigurao mjesto u četvrtfinalu, a Hrvatskoj ostaje tek mizerna šansa da će afrički prvak svladati i Dansku, pa se temeljem gol-razlike ugurati među osam najboljih. Hrvatska želi i devetu poziciju, koja vodi u olimpijske kvalifikacije, a za to će se morati dobiti Bahrein u zadnjoj utakmici. Na golu Hrvatske briljirao je Mate Šunjić sa 20 obrana. Marin Jelinić dao 6 golova,a Filip Glavaš i Ivan Martinović po pet. Luka Cindrić je u prvom poluvremenu imao 7 asistencija, Šunjić nakon 30 minuta već devet obrana… Nakon uvjerljive pobjede naših rukometaša javio nam se bivši igrač, nekadašnje lijevo krilo reprezentacije Hrvatske Ivan Ninčević (41).

Oni koji bolje poznaju trofejnog bivšeg hrvatskog profesionalnog rukometaša Ivana Ninčevića govore, neki rukometni kroničari pak pišu, kako je uvijek bio malo nekako na svoju ruku i prebrz ponekad na jeziku, ali da je ovo nekad lijevo krilo uvijek davalo sve od sebe i bilo bitan dio rukometne reprezentacije Hrvatske i svih klubova za koje je tijekom karijere i igralo…

U reprezentaciji Hrvatske Ivan Ninčević nikad nije odustajao, ljutio se ili negodovao, ni kod Line Červara, ni kod Slavka Goluže, sabotirao ne dao Bog, jer je bio u drugom planu. Niti u klubu se nije tako ponašao, iako kao igrač nije htio šutjeti, onda kad je možda trebalo. Svaki poziv u reprezentaciju Hrvatske, s druge strane, bio je za njega nagrada i na kraju kad se podvukla crta, ispala je to jedna odlična karijera… I dan danas kad ga pitaš, ništa ne bi mijenjao. Iza Ivana Ninčevića je stvarno dobra karijera. Za hrvatsku rukometnu reprezentaciju je nastupio 61 put, pritom je zabio 94 gola, a u riznici uspjeha ima četiri velike medalje s njom. Znači, srebro s hrvatskog SP-a 2009., broncu s Eura 2012. u Srbiji, OI u Londonu 2012. i SP u Španjolskoj 2013…

Ivanova rukometna priča započela je u Zadru, nastavila se u vječnom prvaku Hrvatske Zagrebu, u čime je dresu skupio 10 naslova. Igrao je Ninčević i za njemačkog drugoligaša Strasundera u kojem je bio prvi strijelac lige dva puta, kao i u jakom Füchse Berlinu za koji je igrao. Branio je boje i Dinama iz Minska, kao i turskog Bešiktasa. Nakon 2017. godine, odlučio je okačiti rukometne tenisice od klin. Godine prolaze, ali sjećanja i postignuća ostaju. Podvukla se crta, zbrojilo se sve, oduzelo, razmotrilo.Tako to nekako kod profi sportaša i ide, kad se odlazi u zasluženu mirovinu. Danas je u privatnom biznisu. Gradi malo poslovno carstvo u Zadru. Kupovao je Ivan pametno zemljišta dok je igrao profesionalno rukomet i sad na njima gradi stanove. Izabrao je Ninčević građevinu, posao s nekretninama…

‘Poslao sam Duletu poruku da te miševe pusti na miru’

“Nema me nigdje, ne samo u medijima. Ja sam vam izvan rukometa, izvan svega. Ono, samo posao i to. Samo biznis. Mislim, pratim ja to sve, čujem se s dečkima ovako malo. Pratim sve, ali totalno sam van toga. S kim se čujem? Čujem se s Duvnjakom. Baš sam se s njim čuo neki dan. Samo sam mu lipo posla poruku da pusti te miševe na miru i neka se drži. Sramota je… Ma, Vujović je najbolje rekao – ‘Onaj mali miš’ – Da se onako odnosiš prema Duletu. Ok, faul, čovjek mu da ruku… I od svih mogućih igrača, znači, Dule je bar poznat kao fer i korektan rukometaš – da nikad ne udara, ništa… I ako je namjerno, uvijek se Domagoj ispriča. Katastrofa”, odmah nam je žestoko kazao u uvodu Ivan Ninčević.

Danski rukometni simpatizeri za vrijeme utakmice u Malmou, čekajući dvoboj svojih rukometaša od 20.30 protiv SAD-a, zviždali su Domagoju Duvnjaku. Danci su našeg kapetana kompletno uzeli na zub. Nije nam samo jasno čemu takva drama oko nečeg što je sastavni dio rukometa.

“Znate što… Domagoj Duvnjak je prije svega jedan gospodin u pravom smislu riječi. Čovjek ima sportske i ljudske manire, tako da ti koji su zvižde, koji ga prozivaju i svašta govore, nemaju uopće pravo niti pojma što rade. To što se dogodilo… Usporenu snimku sam gledao 6 puta valjda. Čovjek je dobio udarac u prsa, a izvalja se dole kao da ga je pokosio rafalom netko. Mislim, katastrofa. Taj mali (Gidsel op.a). Baš sam gledao, taj Gidsel, taj mali je poznat kao provokator. Žao mi je, ali Dule je prošao sve i svašta u životu. Njega to neće taknuti. No, meni je osobno žao zbog ovakvih trenutaka što ne igraš. Ja ne bi kao Dule fino, ja bi kad bih zabio gol namjerno dizao ruke i euforično slavio svaki put kad bi nešto dobro napravio. Uf, ja bi ih provocirao. E vidite, Domagoj Duvnjak nije takav. On je gospodin u svemu, tako i sad kad su ga uzeli na zub – da on to gospodski sve podnosi – ne brinem se ja za Duvnjaka, a te i takve može stvarno biti sram”.

Ne brinemo se ni mi kad na golu imamo čovjeka od 20 obrana – Matu Šunjića. On je donio stabilnost reprezentaciji protiv Belgije. Inače, vratarska pozicija najnestabilnija je u reprezentaciji i nekako se pretvorila u najveći problem. Nemamo stalne vratare. Često se mijenjaju iz natjecanja u natjecanje – i to nije dobro!

‘Reprezentacija ima karakter’

“Ma svaka čast Mati. 20 obrana – ma da igraš protiv ne znam koga to je ozbiljan golmanski učinak, vrhunski… Istina je i to da nam je na turnirima posljednjih godina nedostajalo da imaš od 10 do 15 obrana u TOP utakmicama, ali to je ono što pravi razliku. Ti tad imaš 5 do 6 napada više u odnosu na suparnika. To nam je kroz godine i godine falilo. E sad, zašto je to tako stvarno ne znam, za to bi trebale dublje analize. Realno je da Hrvatska više nema TOP generaciju – da nemamo 10 igrača po Flensburgu, Kielu, po vrhunskim klubovima. Tako je to nekako bilo prije. No, bez obzira na to, mislim da Hrvatska ima dobru rukometnu reprezentaciju, momčad s karakterom. Nažalost, u toj prvoj utakmici došao nam je poraz. Taj poraz u prvoj utakmici za nas je najgori mogući. Imali smo loš dan, ali sve poslije toga, posebno protiv Danske, pokazalo se da dečki imaju karakter. Izgubili smo 2 do 3 igrača, dobili neke nove.”

Koga smo dobili?

“Dobili smo Glavaša, Matu Šunjića koji nema sad neko iskustvo na velikim natjecanjima. Dobili smo i ostale dečke. Treba biti 9. da dobijemo kvalifikacije za OI. Jedna utakmica nas je nažalost koštala boljeg plasmana, ali to treba što prije zaboraviti, izvući pouke i spremati se za dalje. Nema tu što.”

Vratimo se malo na Duvnjakovu situaciju. Da ste vi bili na njegovom mjestu, drugačije bi reagirali.

“Ma ja bi to drugačije sigurno – takvog jednog igrača – da su mene uzeli na zub… Znači,. takvog jednog igrača s takvim jednim karakterom kakav sam bio ja kao igrač, ja osobno bih reagirao drugačije. Ali, oni uzmu na zub Domagoja?! Gledajte, sigurno nije lako da te prozivaju po danskim medijima, da te prozivaju u jednoj državi, ali nije to nešto što će njega izbaciti iz ravnoteže i utjecati na njegovu psihu. pa, danas je odigrao vrhunsku obranu. Dule je preveliki igrač i gospodin da bi to na njega utjecalo. On sam zna, a i mi svi što smo gledali i vidjeli, da njega Domagoj uopće nije udario u glavu, I još smu se izvinuo. Da ga je udario u glavu, naknadnim gledanjem dobio bi crveni. Gospodin Vujović je rekao – to je jedan mali miš – nevjerojatno da se ponaša tako. Ma, Duvnjak je za njega gopspodin bio i ostao. Gidsel još mora imati 16 života da bi postigao ono što je ostvario Duvnjak. O karakteru neću ni pričati.”

‘Godinama bih ga čekao ako treba…’

Goran Šprem je to u emisiji Vrijeme je za rukomet dobro rekao – “Nikad nećeš biti veliki igrač, a dobit će još batina”.

“Ja bih ga stvarno stresao… Ok, možda ne tad na toj utakmici ali pazite ovo sad. Čekao bi ga godinama ako treba. I onda bi mu vratio, stresao bih ga garant. Vratio bi mu. Takvog sam karaktera. Ja sam upravo bio takav igrač i nikad takve stvari nisam zaboravljao. Znam dobro kakav sam bio igrač, na osnovu svog karaktera i emocija sam i izgradio karijeru, kako god se to nekad možda i činilo da je to bilo previše. Je, sad u ovim godinama shvaćam da je možda bilo previše, ali takve igrače… Jao, pa ja bih ga čekao 3 – 5 -ma svejedno koliko godina. Kad-tad on bi došao, došla bi cica na kolica. Takve igrače vam nitko ne voli. Da mi oprostite, nitko ne voli takve plaćipi*ke – igrače koji se bacakaju teatralno. Rukomet je muški sport, ima udaraca u njemu. Ima i namjernih udaranja, ali jako su rijetka, iznimno rijetki slučajevi. Sve je to u nekom žaru borbe i kad ti čovjek da ruku. Pa, meni su izbili zube, pa mi slomili nos. Daš ruku, prihvatiš ispriku. Sasvim normalno.”

Da, u listopadu 2013., u utakmici 32. kola njemačke rukometne Bundeslige između HSV-a i Füchse Berlina, nastradali ste u okršaju s Jansenom. Usporena snimka zorno je prikazala Jansena kako vas frustriran udara glavom u glavu, nakon čega padate u nesvjest. Na nosilima ste iznešeni s terena.

“Jesu da. No, eto vidite, taj čovjek je došao i izvinuo se. Iako, on je to namjerno napravio, pričali smo poslije toga. Glavom me pogodio u glavu, slomio je jagodičnu kost. Imao sam šavova. Izvinio mi se, dao sam mu ruku… Ljudski smo to riješili. Dogodilo se. On se ispričao. A ovo malo g*vno da tako moram reći… Čitavu je utakmicu odigrao i on onda glumi nekog frajera. Kad-tad će ga na zub uzeti svi. Takvi igrači uvijek n*jebu i dobiju batine. I neka dobiva batine čitavu karijeru, ako može trpiti odlično”, zaključio je Ivan Ninčević.

Svjetsko rukometno prvenstvo koje se igra u Švedskoj i Poljskoj na rasporedu je do 29. siječnja, a još mnoštvo napetih i atraktivnih utakmica gledatelji mogu pratiti na glavnom kanalu RTL-a, zatim na kanalu RTL2 te online platformi PLAY.

Source: net.hr