U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Wilt Chamberlain nije bio sam najveći i najdominantniji košarkaš svoje ere, nego i najkarizmatičniji. Karijera mu je ostala nedorečena zbog brojnih poraza od dinastije Boston Celticsa, ali mnogi njegovi rekordi stoje i danas.

DA, NBA rekordi su dosadni. Ali prije svega zato što se rekordom može smatrati svaka brojka stavljena u pravo okruženje ili kontekst. Ako govorimo o onim pravim, povijesnim rekordima, dostignućima koja obilježavaju karijeru, jedan bi čovjek trebao imati kategoriju za sebe.

Wilt Chamberlain i dalje drži više od 50 NBA rekorda, iako je posljednju utakmicu odigrao prije gotovo pola stoljeća. Imao je visinu Shaquillea O’Neala i atletičnost Michaela Jordana, bio je kombinacija dvojice ljudi s kojima ga se najčešće uspoređuje. Naki zaista smatraju da je najveći svih vremena, a i sam Shaq je priznao da je bio dominantniji centar nego on.

Pa opet, bio je puno više od košarkaškog superstara. U mladosti je bio vrhunski atletičar u raznim disciplinama, prije NBA karijere igrao je za Harlem Globetrotterse, a nakon košarke uspješno se bavio odbojkom te je izabran u Kuću slavnih u oba sporta. Bio je toliko snažan da je znao ozlijediti protivnike čistim košarkaškim potezima.

Žene su stajale u redovima da ga iskuse

Njegov najslavniji rekord je onaj od 100 poena na jednoj NBA utakmici i ta prekrasna okrugla brojka simbol je njegove košarkaške karijere. Ali brojka po kojoj je globalno još poznatiji je 20.000, odnosno broj žena s kojima je spavao, prema računici koju je razjasnio u svojoj autobiografiji nekoliko godina prije smrti.

Ta brojka, kako razum nalaže, nije zaista bila ni približno tako visoka, ali bila je golema, zasigurno veća nego što prosječan čovjek “sakupi” za stotinu života. Ne treba to ni čuditi, s obzirom na to da se radilo o vremenu seksualnih sloboda, a Wilt je bio zaista izvanserijski, jedinstveni primjerak ljudske vrste i žene su praktički stajale u redovima za priliku da ga i same iskuse.

Vjerojatno bi i stvarna brojka žena s kojima je bio vrijedila za svjetski rekord, kad bi čovječanstvo precizno vodilo takvu statistiku, ali u košarkaškim knjigama njegovo će ime ostati zauvijek. Većina njegovih rekorda nikad neće biti srušena. 

Nedostižni rekordi

Jedini je čovjek koji je zabio 100 koševa na jednoj NBA utakmici, ali te je sezone 1961./62. imao prosjek od nadrealna 50.4 poena dok je na parketu provodio 48.5 minuta, više nego što utakmica uopće traje. Redovito je bio najbolji skakač lige, a najveći prosjek mu je bio 27.2, dok je karijeru završio s perverznih 22.9 skokova po utakmici. Jedne je sezone, nakon što su ga proglasili sebičnim, predvodio ligu u asistencijama. Blokirao je tisuće šuteva, ali to nigdje nije zabilježeno jer su se blokade počele brojati tek nakon što je završio karijeru.

Može se raspravljati o tome kako je košarka tada bila drukčija i kako je tada bilo puno lakše bilježiti takvu statistiku nego danas, ali ipak, nitko drugi nije imao ni približne prosjeke. Nisu ni igrači bili toliko fizički slabiji nego danas, koliko je Wilt bio jednostavno snažniji i moćniji od svih. On nije bio anomalija svog vremena, nego anomalija čitave košarkaške povijesti.

Dominirao je poput Shaqa, ali za razliku od njega, kojem je osjetan udio kilaže otpadao na masne naslage, Chamberlain je fizički bio čisto savršenstvo. Za razliku od njega, imao je nevjerojatnu izdržljivost. Redovito bi igrao svih 48 minuta, a onda imao snage i za još jednu ili dvije “utakmice” s obožavateljicama.

U sezoni 1961./62. propustio je samo osam minuta sezone i to zbog isključenja nakon druge tehničke. Kako su njegovi Philadelphia Warriorsi kroz sezonu igrali deset produžetaka, prosjek od 48.5 minuta bio mu je veći od regularnog trajanja utakmice.

Zbog svega toga možda je pomalo čudno da ga se češće ne spominje u raspravama o najvećima svih vremena. U toj ga priči ponajviše eliminira činjenica da je osvojio samo dva naslova prvaka i da je gotovo tijekom cijele karijere imao kompleks Billa Russella i Boston Celticsa koji su ga redovito izbacivali u doigravanju.

Na najvećoj svečanosti NBA lige svađao se s Jordanom o tome tko je najveći

On, naravno, nikad nije dvojio je li najveći. Kad je NBA obilježavala 50 godina i proglašavala 50 najvećih igrača u povijesti, on i Jordan ostali su za kraj parade. Dok su ostale legende jedna po jedna izlazile na pozornicu, njih su se dvojica prepirala koji je veći i prestala tek kad su ih obavijestili da je vrijeme za izlazak.

“Ono što je radio sa svoja dva metra i 90 kila ne bi prolazilo u moje vrijeme. Protiv centara iz mog vremena, sve te fensi stvari koje izvodi može raditi podalje od koša, ali da ulazi među nas pod koš, to ne bi bilo dobro za njega. Mislim li da bismo ga zdrobili? Ne. Znam da bismo ga zdrobili”, rekao je na gostovanju kod Conana O’Briana.

Definitivno zvuči pretjerano, ali s Wiltom bi se vjerojatno složio Gus Johnson. On je bio jedan od najsnažnijih igrača te ere, sa 198 cm i 120 kila čistih mišića. Bio je jedan od rijetkih koji se mogao nositi s Wiltovom snagom i nekoliko je puta svojim zakucavanjima razbijao ploče.

Jednom je zakucao preko Chamberlaina. I nikad više. Kad je sljedeći put na istoj utakmici to pokušao ponoviti, Wilt je bio spreman, dočekao ga je u zraku i blokirao ga tako čisto i snažno da je zadržao loptu u ruci, a Johnson je završio na podu s dislociranim ramenom.

Wiltovu je snagu, iako ne tako direktno, osjetio i Johnny Kerr, kada ga je lopta nakon Chamberlainova zakucavanja pogodila u stopalo i slomila mu palac. Bilo ga je sram priznati da je to razlog što mora na klupu, pa je nekoliko trenutaka kasnije odglumio da se sapleo i pao.

Koliko je točno bio snažan? Primjerice, dok je snimao Conana barbarina s Arnoldom Schwarzeneggerom, iz benča je dizao 200 kila, dok je slavni bodybuilder i kasniji holivudski superstar dizao 180. Kažu da je tijekom igračke karijere dizao i više. “Primio bi me i podignuo kao da sam ništa”, prisjetio je jednom Schwarzenegger. “Toliko snažan je bio.”

Ali bilo bi pogrešno pomisliti da je Chamberlain dominirao samo zahvaljujući fizičkim predispozicijama. Pogađao je fadeaway šuteve prije nego što ih je proslavio Jordan, gradio se isturenim koljenom pola stoljeća prije Dirka Nowitzkog, imao je mekanu ruku i bio vrlo okretan pa je, kad ne bi mogao zakucati, iz teških situacija vrlo efektno polagao.

Zapravo, uz slobodna bacanja, jedina mu je mana bila to što nije imao onaj džordanovski mentalitet ubojice i što mu košarka nije bila sve. Zbog toga mu je karijera, unatoč nevjerojatnim individualnim dostignućima, ostala nedorečena.

Bavio se atletikom jer je košarka “za curice”

Teško je zamisliti da je takav moćni div i neprikosnoveni ženskar zapravo bio vrlo krhko i sramežljivo dijete. Propustio je cijelu jednu školsku godinu zbog posljedica upale pluća. Ali brzo je rastao, s 10 godina već je imao 183 cm, a kad je upisao srednju školu nevjerojatnih 211 cm.

Ipak, košarka ga dugo nije zanimala jer ju je smatrao sportom za curice, a priklonio joj se tek kasnije jer je ipak bila najpopularniji sport u njegovoj Philadelphiji. U međuvremenu se bavio atletikom i postizao vrlo dobre rezultate na 200 i 400 m, u bacanju kugle, skoku u dalj, ali prvenstveno u skoku u vis.

Kao košarkaš zabijao je preko 30 po utakmici i vodio svoju srednju školu do tri finala i dva naslova gradskog prvaka. Prve su godine njegovi Overbrook Panthersi izgubili nakon što su Wilta cijelu utakmicu čuvala po četiri igrača. Na trećoj godini imao je niz od tri utakmice na kojima je postigao 74, 78 i 90 poena.

Već tada bio je toliko dobar do je pod lažnim imenom George Marcus odigrao nekoliko profesionalnih utakmica. Odabrao je sveučilište Kansas zbog trenera Phoga Allena kojem se divio, ali koji je nakon prve godine otišao u mirovinu. U tri godine na Kansasu jedanput je zapeo u finalu regionalnog kvalifikacijskog turnira, jednom do velikog NCAA finala u kojem su nakon tri produžetka izgubili od North Caroline, a jednom se nisu plasirali na završni turnir jer su u sezoni doživjeli tri poraza dok je Chamberlain izbivao zbog urinarne infekcije.

Na povijesnom gostovanju Harlem Globetrottersa u Sovjetskom Savezu

Nakon tri godine razočaran je napustio sveučilište, ali tada se u NBA nije moglo prije završetka koledža, ili četiri godine nakon početka studiranja. Wilt je tu godinu “ubio” igranjem za Harlem Globetrotterse, pa čak i sudjelovao u njihovom povijesnom gostovanju u Moskvi 1959. godine, kada je jedan od najameričkijih mogućih proizvoda prvi put nastupio “iza željezne zavjese”.

Kad je došlo vrijeme za NBA, nije ni stigao biti izabran na draftu. Tada se NBA još pokušavala popularizirati teritorijalnim pickovima, koji su omogućavali momčad da se odrekne svog izbora na draftu i umjesto toga uzme igrača s lokalnog sveučilišta kako bi se njegova popularnost prenijela i na profesionalnu momčad.

Chamberlain je, zapravo, bio prvi teritorijalni pick koji nije izabran na temelju sveučilišta, nego mjesta rođenja. Njegov prvi klub bili su Philadelphia Warriorsi koji su ga odmah učinili najplaćenijih igračem lige. U prvoj sezoni zaradio je 30.000 dolara, pet tisuća više od iznosa koji je primio dotadašnji rekorder Bob Cousy i od iznosa za koji je sedam godina ranije vlasnik Eddie Gottlieb kupio franšizu Warriorsa.

Odmah u prvoj sezoni Chamberlain je taj novac opravdao prosjecima od 37.6 poena i 27.0 skokova, zbog čega nije samo proglašen rookiejem godine, nego i najkorisnijim igračem lige, ali želio se umiroviti jer mu je smetalo što ga mediji gledaju kao nakazu, navijači ga ne vole, a protivnički igrali nemilosrdno mlate. Gottlieb ga je nagnao da se predomisli udvostručivši mu plaću.

Stotka

U drugoj sezoni povećao je prosjeke na 38.4 poena i rekordna 27.2 skoka, a u trećoj je zabijao neprikosnovena 50.4 poena za 48.5 minuta. Vrhunac te povijesne sezone stigao je 2. ožujka 1962. kada su Warriorsi u Hersheyu dočekali New York Knickse. 

“Na zagrijavanju nisam mogao promašiti. Ako je ikad bilo naznaka da ću imati vrhunsku utakmicu, to je bilo tada”, prisjetio se godinama kasnije Chamberlain.

U dvorani nije bilo kamera, prijenos je bio samo na radiju, s utakmice nema videosnimki, samo poneka fotografija i kratki prikaz junaka kako poslije utakmice pozira s papirom na kojem je ispisan konačni učinak njegovog remek-djela – 100.

Te je sezone već nekoliko puta ubacio preko 60, a početkom sezone Lakersima je zabio 78 i srušio NBA rekord njihove zvijezde Elgina Baylora u utakmici s tri produžetka. Kada su Baylora pitali smeta li mu što je Chamberlain imao 15 minuta više da sruši njegov rekord od 71 poena, ostao je potpuno hladan. “Ma kakvi. Taj tip će ionako jednog dana zabiti 100”, rekao je Baylor. Chamberlainov najveći rival Bill Russell također je jednom nagovijestio da Wilt ima visinu, snagu i izdržljivost da jednom zabije stotku.

Knicksi su na toj utakmici bili bez startnog centra Phila Jordona koji je službeno bio bolestan, a neslužbeno mamuran. Jordon se ranije znao dobro nositi s Wiltom, ali sada su Knicksi ostali na mladom Darrallu Imhoffu te Clevelandu Buckneru, koji je bio dobar šuter, ali slab defenzivac kojem je Chamberlain nekoliko dana ranije zabio 28 poena u četvrtini i srušio NBA rekord.

Chamberlain je pogodio prvih pet šuteva i ugradio 13 poena u rano vodstvo 19:3. Do kraja prve četvrtine imao je 23 poena, a do poluvremena 41. “I ranije sam znao ići na poluvrijeme s 30 ili 35 poena, pa se 41 nije činilo kao tako velika stvar”, rekao je jednom Wilt. 

A onda je pao dogovor u svlačionici da se do kraja utakmice igra na Wilta da vide dokle može stići. U trećoj je zabio 28 i izjednačio vlastiti rekord u četvrtini i nedostajalo mu je samo 10 poena da sruši i onaj s najviše poena na utakmici u povijesti.

Knicksi su činili sve da ne završe na pogrešnoj strani povijesti

Učinio je to sedam minuta i 51 sekundu prije kraja i izazvao ludilo na tribinama, ali publika je željela još. Gledatelji su željeli stotku, suigrači su željeli stotku i katkad propuštali lagana polaganja i dodavali Wiltu. 

Ali i Knicksi su shvatili što se događa pa su nastojali spriječiti stotku kako god su znali, pa su držali loptu do kraja napada kako bi Wiltu ostalo što manje vremena te faulirali bilo kojeg drugog igrača Warriorsa. I svejedno nisu uspjeli. Warriorsi su uzvraćali prekršajima i nakon protivničkih slobodnih bacanja jednostavno davali loptu u ruke lovcu na rekord.

U posljednjoj minuti bacili su mu loptu pod koš, ali je promašio. Uhvatili su ofenzivni skok, a on je opet promašio. Uhvatili su još jedan skok, a Joe Ruklick nije položio nego bacio alley-oop dodavanje koje je Chamberlain konačno pretvorio u stotku i konačnih 169:147. Neki svjedoci kažu da je položio, neki da je gromovito zakucao, ali na kraju nije ni bitno.

Osim konačnih 100 poena, s te utakmice i danas stoje rekordi od 59 poena u poluvremenu te po broju pokušaja i ubačaja na utakmici, poluvremenu i četvrtini, a neki su u međuvremenu srušeni, poput 31 poena u četvrtini i 28 pogođenih slobodnih bacanja na utakmici.

Iako je kroz karijeru očajno izvodio slobodna bacanja te ih je te sezone pokušavao šutirati odozdo, na rekordnoj utakmici ih je zabio čak 28 iz 32 pokušaja. I to je još jedan dokaz u kakvoj je zoni Wilt bio te večeri.

Do kraja sezone premašio je 4000 poena i postao jedini čovjek u povijesti kojem je to uspjelo. No njegovi individualni uspjesi nisu se preslikali na momčadske. U te tri godine Warriorsi su dvaput gubili od Boston Celticsa, a jednom nisu ni došli do njih. 

Franšiza se 1962. preselila u San Francisco i s vremenom promijenila ime u Golden State. U prvoj sezoni propustila je doigravanje, u drugom došla do finala i izgubila od Bostona, a u trećoj nakon očajnog starta i uslijed financijskih problema trejdala Chamberlaina natrag kući, u 76erse, koji su u međuvremenu zamijenili Warriorse kao Philadelphijina franšiza.

I to se pokazalo kao izvrstan potez jer je Chamberlain u sljedeće tri sezone osvojio tri titule MVP-ja, a nakon ispadanja od Celticsa u finalu Istoka 1965. i ’66., konačno je došlo njegovo vrijeme. S njim, Halom Greerom i Billyjem Cunninghamom Sixersi su ostvarili najbolji omjer u NBA povijesti 68-13, izbacili Boston u finalu Istoka 4-1 i svrgnuli ga s trona nakon osam uzastopnih titula te zatim u finalu svladali Wiltovu bivšu momčad Warriorse 4-2.

Postao je prvak jer je igrao kao prvak

Trener Alex Hannum objasnio je Wiltu da uz Greera i Cunninghama ne mora više nositi takav ofenzivni teret te ga uvjerio da promijeni stil igre. Prvi put u karijeri prosjek mu je pao ispod 30 poena (24.1), ali je bilježio 7.8 asistencija. 

U prvoj utakmici serije protiv Celticsa ostvario je triple-double od 24 poena, 32 skoka i 13 asistencija, a godinama kasnije pregledima snimke ustanovljeno je da je imao i 12 blokada koje se tada nisu računale, a učinile bi ga prvim vlasnikom quadruple-doublea u povijesti.

“Wilt sada konačno igra onako kako sam ja igrao cijelu karijeru – na pobjedu”, rekao je tada legendarni Bill Russell, čovjek koji ga je prethodno pet puta isprašio u play-offu.

Iako je iduće sezone Chamberlain još doradio svoju novu ulogu i postao prvi i jedini centar koji je predvodio NBA ligu u asistencijama (8.6), 76ersi nisu obranili naslov. Boston im je uzvratio i usput postao prva momčad u povijesti koja je nadoknadila zaostatak 3-1 u doigravanju.

Trener Hannum je otišao, a razočarani Wilt je tražio trejd i završio u LA Lakersima uz Jerryja Westa i Elgina Baylora, koji su redovito postajali Bostonove žrtve u finalu nakon što bi se ovi riješili Wilta i Philadelphije na Istoku. Pa je bio red da u prvoj zajedničkoj sezoni opet izgube od Celticsa.

Trener ga ostavio na klupi u završnici i izgubio

Iako su pod krovom Foruma bile spremne tisuće balona nakon što Lakersi pobijede Boston u majstorici finala, Celticsi su šokirali domaćine 108:106. Chamberlain je u posljednjoj četvrtini ozlijedio koljeno i morao na klupu. Kad se osjetio spremnim za povratak, trener Van Breda Hoff odlučio ga je ostaviti izvan igre jer je procijenio da je Lakersima bez njega dobro išlo.

Prevario se, Celticsi su pobijedili, a Chamberlain je prosjedio posljednjih šest minuta utakmice koja mu je mogla definirati karijeru da ju je razriješio u korist Lakersa.

Russell se te godine umirovio i dinastija Celticsa je završila, a u preostale četiri godine karijere Chamberlain je s Lakersima igrao još tri finala protiv New York Knicksa i osvojio drugi prsten 1972., okrunivši ga i nagradom za MVP-ja finala. Posao mu je olakšala činjenica da su Knicksi bili bez glavnog centra Willisa Reeda.

Iduće godine uloge su se zamijenile, Knicksi su bili kompletni, a Lakersi su ostali bez Jerryja Westa i okončali Chamberlainovu karijeru još jednim porazom u finalu. U svojoj posljednjoj sezoni prosjek koševa mu je pao na samo 13.2, ali s 18.6 skokova 11. je put bio najbolji skakač lige.

Trener, glumac i zagriženi odbojkaš

U idućoj sezoni okušao se kao trener u rivalskoj ABA ligi. San Diego Conquistadorsi su ga željeli kao igrača-trenera, ali Lakersi su stavili veto na njegovu igračku rolu jer je tehnički i dalje imao ugovor s njima. No trenerska avantura bila je kratka i neuspješna.

Posljednje godine karijere u LA-u otvorile su mu nove horizonte pa se okušao kao glumac u Conanu uz Arnolda Schwarzeneggera, ali i upoznao s odbojkom na pijesku, koju je prihvatio prvo kao hobi, a onda i kao novu strast. Postao je član odbora, a zatim i predsjednik IVA-e, novoosnovanog Međunarodnog odbojkaškog saveza te gorljivo radio na promociji tog sporta.

Štoviše, televizije su prenosile njihovu All-Star utakmicu samo zato što je i on odlučio nastupiti na njoj. Koliko je dobar, pokazala je titula MVP-ja koju je ponio. Povremeno je igrao utakmice i zbog doprinosa sportu uvršten je u IVA-inu Kuću slavnih.

“Prije nego što sam ga uopće znao kao košarkaša, gledao sam Wilta kako igra odbojku na plaži na koju je vikendima dolazila moja obitelj. Kakve su to bile scene”, prisjetio se današnji trener Warriorsa Steve Kerr koji je tada imao desetak godina.

Privatno, nikad se nije smirio, ostao je vječni samac i preminuo od srčanog udara 1999., u dobi od 63 godine. Prerano, ali nakon jednog od najispunjenijih života koje je itko ikad vodio. Osim što je rušio košarkaške i ženskarske rekorde, pokušao je srušiti i onaj u brzini u skijanju na vodi i tako jurio 200 km/h.

Tezu o 20.000 žena iznio je u biografiji Pogled odozgo iz 1991. Naravno da nije brojao, ali jednom je objasnio kojom je formulom došao do te brojke.

Uzorak od 10 dana

Tijekom igračke karijere jednom je vodio evidenciju tijekom desetodnevne serije gostovanja. U tih 10 dana spavao je s 23 žene, što je dalo prosjek od 2.3 dnevno. Taj je broj prepolovio da bi bio konzervativniji i da bi u obzir uzeo varijacije, a zatim taj broj pomnožio s brojem dana koje je proživio, minus prvih 15 godina. I otud 20.000.

“Bio je pravi umjetnik za pokupiti žene. Bio je pun samopouzdanja, ali i poštovanja, nikad nije bio bezobrazan”, ispričala je svoje dojmove švedska sedmobojka Annette Taannander koja je imala 19 godina kad je upoznala 40-godišnjeg Chamberlaina. No bilo je i drugih svjedočanstava koja su govorila da bi znao ostaviti pratilju za stolom kako bi za susjednim tražio broj druge djevojke.

Suigrači i ljudi koji su ga poznavali često bi se nasmijali na njegovu tezu i procijenili da je 2000 realnija brojka, iako također fascinantna. U “nabijanju statistike” pomogla je i Wiltova sklonost trojkama i orgijama, a o tome koliko je bio spreman na sve govori i činjenica da je kod kuće imao jednu sobu koja je praktički cijela bila krevet.

Zato je pomalo nevjerojatno da nikad nije pokupio ozbiljniju spolnu bolest, kao i da nije za sobom ostavio niti jednog potomka. Samo se jedan potencijalni sin javio prije sedam godina, ali njegove tvrdnje nikada nisu dokazane.

Pa ipak, moglo mu se omaknuti bez da je saznao. Već godinama u NBA ligi kruži šala o Ottu Porteru Jr. koji je nedavno s Warriorsima osvojio prvi naslov u karijeri. Njegova sličnost s Wiltom je frapantna, a zakon velikih brojeva, kakvi su obilježili Chamberlainov život, uvijek ostavlja mogućnost…

Source: index.hr