​IZA NAS je prvo kolo SuperSport HNL-a. Vodeća četvorka iz prošle sezone – Dinamo, Hajduk, Osijek i Rijeka – upisala je pobjede, iako uz nešto više problema nego što se očekivalo. U drugoj utakmici otvaranja sezone Slaven Belupo je izdominirao Varaždin i pokazao novom prvoligašu da ga čeka dug put do osiguravanja ostanka.

Osim uvriježenih parola o teškim nogama u ovoj fazi priprema, dio javnosti smatra kako je došlo do rasta interesa za ligu. Argument za to nije samo najveći ugovor o TV pravima u povijesti lige nego i trend iz prošle sezone, kada je izrazito neizvjesna utrka za prvaka rezultirala puno većom prisutnošću HNL-a u medijskom i javnom prostoru.

Prvo kolo je pokazalo kako bi se dio tog interesa, barem u nekoj mjeri, mogao preliti i na posjećenost stadiona. Četiri od pet stadiona domaćina imali su posjećenost kakvu vjerojatno ne bi ostvarili u većini prethodnih sezona. Usporedimo li podatke s generalnim trendovima u broju gledatelja, možemo doći do zaključka da sitni, ali pozitivni pomaci definitivno postoje.

Četiri od pet utakmica debelo iznad prosjeka i očekivanja

Sve utakmice osim one na Šubićevcu, u kojoj je Rijeka svladala Šibenik 1:0, imale su (s obzirom na očekivanja) i više nego solidnu posjećenost i sve su osjetno premašile prošlosezonski prosjek gledatelja na tribinama.

Možda je najbolji primjer utakmica između Dinama i Lokomotive. Koliko god tužna bila ta činjenica, 4320 gledatelja na gradskom derbiju protiv Lokomotive daleko je iznad prosjeka prvaka, posebno u ovom dijelu sezone.

Primjerice, u prvom kolu sezone 2019./20., posljednjem prije korone, ligu na Maksimiru također su otvorila ova dva suparnika. Tada su na tribinama bile 3132 osobe, odnosno tisuću manje u odnosu na ovosezonsku utakmicu.

U petak su posebno bili impresivni Bad Blue Boysi, kojih je više od tisuću došlo na Lokomotivu usred ljetne sezone. Krajem prošle sezone rušili su rekorde po brojnosti u Kranjčevićevoj, Gorici, Koprivnici i Šibeniku i definitivno se onaj najžešći korpus Dinamovih navijača u sve većem broju vraća na stadione.

Usporedba s počecima prethodnih sezona

Svi podaci o gledanosti izvučeni su sa službenih stranica lige koja nema potpune ili sistematizirane brojke, ali dozvoljava određene zaključke, posebno u usporedbi s periodom prije pojave koronavirusa.

Prosjek prvog kola u sezoni 2018./19. je bio znatno veći, čak 3398 ljudi. Međutim, važna razlika je bila u tome što je tada Hajduk, koji sam nosi gotovo polovinu gledatelja HNL-a, prvi susret igrao kod kuće pa je njegovih 8.5 tisuća ljudi malo “iskrivilo” stvarnu sliku.

Da je kojim slučajem Hajduk tada igrao u gostima i ostvario svoj uobičajen broj od otprilike 4 tisuće posjetitelja, posjećenost bi bila nešto manja od ovosezonske. U sezoni prije te prosjek na prvim utakmicama bio je značajno manji.

Na stadionima HNL-a tada se u prosjeku bilo okupilo 2940 ljudi iako se igrao i mini derbi između Osijeka i Hajduka. Osijek je još jedan dobar primjer porasta interesa. Na otvaranju sezone 2019./20. gledao ga je 2251 gledatelj, 1300 manje nego prethodnog vikenda.

HNL već osam godina nije prešao brojku od tri tisuće gledatelja u prosjeku

Nažalost, nešto je teže interpretirati porast zanimanja za prvenstvo na duži rok. Razlog leži isključivo u tome što su brojke za protekle tri sezone pod opterećenjem svega što se događalo na epidemiološkom planu. 

Prvenstvo se odgađalo, znatan broj utakmica igrao se na zatvorenim stadionima, a još veći broj po strogim covid-protokolima koji su uključivali i potvrde. Sve je to, kao i opća situacija u društvu, utjecalo na posjećenost utakmica pa su sezone 2019./20. i 2020./21., one koje su se igrale u epidemiološki najgorem periodu, isključene iz usporedbe.

Dugotrajan trend je zabrinjavajući. Prošlo je točno osam godina otkako je HNL zadnji put probio granicu od tri tisuće gledatelja u prosjeku. Doduše, taj prosjek bi vjerojatno već prošle sezone bio veći da su se nešto ranije otvorili stadioni i ublažile mjere.

Prema svemu sudeći, ove sezone taj bi broj konačno mogao narasti, a uz barem donekle izjednačeno prvenstvo kao prošle sezone, i prosjek od četiri tisuće gledatelja na domaćim stadionima čini se kao vrlo moguć scenarij, iako je ostvaren samo dvaput u povijesti HNL-a. Za to postoje i drugi indikatori.

Odlično se prodaju godišnje ulaznice

I uvertira u prvenstvo bila je s tog aspekta vrlo dobra. Torcida je organizirala Bili vlak i u velikom broju stigla u Zagreb, a domaćini su vrlo dobro odgovorili te se utakmica odigrala pred 17 tisuća gledatelja.

Riječ je o broju s kojim su u Maksimiru vrlo zadovoljni i u poodmakloj fazi kvalifikacija za Ligu prvaka, a nerijetko je Dinamo igrao protiv najvećih europskih klubova pred jednakim ili čak nešto manjim brojem ljudi.

U ovom trenutku Dinamo je prodao oko četiri tisuće godišnjih ulaznica. S obzirom na to da su cijene vrlo “nepopularne”, posebno s obzirom na krizu, radi se o sjajnom broju koji bi mogao narasti i do pet tisuća ako Dinamo prvih par prepreka u Europi riješi kako treba i time najavi dolazak novih velikih imena u Zagreb.

Hajduk je u ovom pogledu još i jači te je prodao malo manje od pet tisuća pretplata, a broj bi vjerojatno bio i znatno veći da su u klubu odlučili da pretplata vrijedi i za eventualni dulji boravak u Europi. I Osijek je na odličnom putu. Prije tjedan dana je probio broj od dvije tisuće polugodišnjih ulaznica.

Brojevi će vjerojatno rasti, ali i klubovi i HNS moraju raditi puno više da pomaknu granice

Sve su to manji indikatori za koje se ne može reći da nedvosmisleno upućuju na zaključak da će broj gledatelja značajno rasti. Međutim, s obzirom na doseg koji klubovi HNL-a imaju na društvenim mrežama, na ogroman broj fan stranica i na to da svi veći mediji puno veću pažnju posvećuju HNL-u, dojam je da cijela priča ide u dobrom smjeru.

Naravno, gabariti promjena vrlo su ograničeni. Prošle sezone se mobilizirala Dinamova navijačka masa jer je Hajduk prvi put nakon deset godina bio respektabilan protivnik koji je zaprijetio okončanju dominacije Plavih. Zanimljivost i kvaliteta igre mogu dovesti brojeve do jedne razine, ali za sve iznad toga potrebne su korjenite promjene.

One se odnose i na infrastrukturu koja je izrazito loša i zaostala, ali veliku ulogu moraju odigrati i HNS i klubovi. Moraju svoj proizvod, koji nikad nije bio atraktivniji, najbolje moguće upakirati i prodati i konstantno raditi na širenju interesa za domaću ligu.

Moraju svojim akcijama povećati povjerenje u domaći nogomet, raditi na razvoju baze navijača i povezivanju s lokalnim zajednicama. Dok god to ne bude bio slučaj, cilj od četiri ili pet tisuća bit će i jedini realan.

Source: index.hr