NA DANAŠNJI dan 1985. godine u prometnoj nesreći je, nekoliko tjedana prije 23. rođendana, poginuo Dragan Mance, ondašnja velika zvijezda Partizana. Tim povodom u suradnji s Yugopapirom prenosimo intervju Cvjetana Ivankovića za Sprint u lipnju 1985. godine, tri mjeseca prije Manceove smrti, kada je bio u ozbiljnim pregovorima za transfer u Dinamo.

PODOSTA čitatelja obratilo nam se pismima i telefonom zanimajući se za mogućnost dolaska Dragana Mancea u Dinamo (iz Partizana). Dragan Mance je nezadovoljan kvadraturom stana i novčanom “adaptacijom” koju mu daju u Partizanu, pa bi rado stopama Ranka Stojića, no tvrdi da to nije nikakva ucjena Partizana…

Nije bilo lako sjesti za stol s Partizanovim golgeterom Draganom Manceom. Čim je čuo zbog čega ga tražimo, pokušao je vješto izbjeći razgovor. Kada je ipak shvatio da su mu argumenti za razgovor “nekom drugom prilikom” neuvjerljivi, popustio je uz jedan uvjet: da ne bude provociranja i da razgovor traje što kraće, jer ga je Bjeković požurivao na popodnevni počinak prije prvenstvenog susreta s Rijekom.

“Ne bih”, reče, “želio da me trener zbog zakašnjenja u krevet izostavi iz momčadi.” Uz kapučino i blago milovanje maestrala na terasi opatijskog hotela Paris, razgovor je tekao otprilike ovako…     

Pročitao sam vašu izjavu, u kojoj tvrdite da sigurno odlazite iz Partizana. Put vas navodno vodi u Maksimir. Već ste viđeni u društvu ljudi iz plavog tabora?

Odlazim definitivno. Naravno, ako se u međuvremenu u Partizanu nešto bitnije ne promijeni u odnosu na mene.

Posjetili ste prostorije Dinama?

Od vas novinara se baš ništa ne može sakriti. Bio sam u Zagrebu, razgovarao s ljudima iz Dinama, ali volio bih da o tome ne pišete.

Pa, to se sve ionako već zna. U jednom listu je čak navedeno i precizno mjesto gdje vas je predstavnik Dinama dočekao?

Pročitao sam, pročitali su to i u Partizanu, i pitali me da li je istina. Bilo mi je neugodno, pa sam porekao. Eto, zbog toga bih volio da ne pišete… Ali, kako hoćete, i u Partizanu znaju da pregovaram s Dinamom.

Jesu li razgovori daleko odmakli?

Poprilično. U završnoj su fazi.

Znači li to da se Dinamovi navijači već mogu radovati?

Bolje da još malo počekaju. Trenutno sam Dinamov samo 60 posto.

A onih 40 posto?

Otpada na druge, koji su također zainteresirani. Naravno, tu prije svega mislim na Partizan.

Traže vas, navodno, Zvezda i Hajduk?

S njima nisam pregovarao. Dinamo je jedini klub s kojim sam u čvrstom kontaktu.

Zašto baš Dinamo?

Zato, što je velik klub, a ja želim igrati samo u velikim klubovima. Osim toga, Zagrepčani su pokazali i najviše zanimanja za mene.

Navodno i vaš otac navija za plave?

Navijao je sve dok ja nisam zaigrao u Partizanu. Kada sam počeo tresti mreže u crno-bijelom dresu, normalno, počeo je navijati za sina i novi klub.

Ipak, ne bi imao ništa protiv vašeg odlaska u Dinamo?

Prepustio je meni da sam odlučim. Ako odem, Dinamo će dobiti novog – starog simpatizera.

A što bi dobio s vama?

Golgetera, to je barem jasno. Ni jedna momčad ne može biti velika bez rasnog strijelca. Plavi bi sa mnom, s Borom, Mlinkom, Katanecom ako dođe, i ostalima, jurišali na naslov prvaka.

Imate o sebi visoko mišljenje? Kažu da ste uobraženi.

Ja, uobražen? Ni slučajno. Ponašam se sasvim normalno. Svašta se piše, ne treba vjerovati. Ovako to izgleda: kad dajem golove pa zatim igram slabo, kažu – Mance se uobrazio. Ne može se uvijek igrati dobro.

Volite li diskače?

Volim sve što vole mladi. Samo još nikada zbog svojeg ponašanja i života izvan terena nisam došao u sukob s trenerom. Znači ni u čemu ne pretjerujem.

I djevojke vas obožavaju?

One su mi slabija strana. Ali, već me je zarobila jedna Emilija. Beograđanka.

Sviđa li joj se Zagreb?

Ne znam, ali zavoljet će ga ako bude trebalo. Zagreb je, inače, divan grad, meni se dopada.

Niste rekli zbog čega odlazite iz Partizana?

Odlazim iz dva razloga. Prvi je stan, a drugi, ostali uvjeti koji mi se nude.

Zar vam Partizan ne daje stan?

Daje, ali manji nego što tražim. Nude dvosobni, ja hoću trosobni. Sada sam još samac, ali neću dugo biti.

Oko čega još zapinje?

Oko love. Daju po propisima, a oni su toliko smiješni da se za taj novac ne može dobiti ni nižerazredni nogometaš.

Zar baš samo po propisima?

Jest, Partizan je takav klub.

Da vam, znači, povjerujemo da su i reprezentativci Rađanović i Živković ostali za tu, kako tvrdite, smiješnu lovu?

Ne znam, to je njihov problem. Sumnjam. Ja gledam sebe, oni sebe.

U novinama su se spominjale milijarde. Nije li ipak to razlog?

To nikada nikome nisam izjavio. Drugi su pričali u moje ime. Milijarde su, tvrdim vam, izmišljene.

Pa dobro, što mislite za koje svote potpisuju reprezentativci?

Ne vjerujem da uzimaju manje od stare milijarde.

Vi niste reprezentativac?

Samo trenutačno nisam. Po vrijednosti i svemu drugome spadam među naše najbolje nogometaše. U svakom slučaju, cijena mi je mnogo veća nego što mi Partizan nudi i što to propisi dopuštaju.

Neki misle da vi zapravo koketirate s Dinamom samo da biste nabili cijenu u Partizanu?

Licitacije mi nisu potrebne. Zna se dobro tko je Mance i koliko vrijedi. U Dinamu me više cijene i normalno je da želim u njegove redove.

Source: index.hr