DA je Kruno Simon bio na parketu dvorane u Rijeci 3. srpnja protiv Finske, hrvatska košarka vjerojatno ne bi doživjela najbolniji udarac u svojoj povijesti.

Čak i s pobjedom protiv skandinavske ekipe, šanse Hrvatske da ode na Svjetsko prvenstvo iduće godine bile bi minimalne. Previše je utakmica izgubila, no barem bi prošla u drugi krug i izbjegla zadnje mjesto u skupini, zbog čega će u idućim kvalifikacijama za Eurobasket morati igrati pretkvalifikacije protiv reprezentacija koje ni ne postoje na košarkaškoj mapi svijeta.

Strahovita blamaža za naciju koja se nekad dičila košarkaškom tradicijom i bila pretplaćena na medalje s velikih natjecanja. Nažalost, aktualna stvarnost je hrvatska košarkaška realnost. S tim se slaže i Kruno Simon, jedan od najomiljenijih i najboljih hrvatskih košarkaša u posljednjih dvadesetak godina. 

Simon je ove sezone drugi put zaredom postao prvak Europe s Efesom, ali u ovoj drugoj tituli nije previše pomogao. Ozljeda je bila prevelika prepreka pa nije igrao ni za reprezentaciju u posljednje dvije reprezentativne utakmice protiv Slovenije i Finske.

Zanimljiv, elokventan, bez dlake na jeziku, Kruno Simon nikad nije bježao od istine, ma kako, kao u ovom slučaju, ona bila bolna. S Krunom smo se našli u Zagrebu, na Britancu, gdje sad živi nakon povratka iz Istanbula, a u opširnom razgovoru prošli smo najintrigantnije teme i pokušali dokučiti razloge kraha hrvatske košarke. 

”Dogodio nam se udarac u pod. Bolno je priznati da više nemamo igrače kakve Finci imaju”

”Dogodio se jedan udarac u pod, nešto što nije lako ni prokomentirati. Problemi su puno dublji nego što se sad mogu iščitati u medijima. To je tema koju treba dobro pročešljati, ali da je situacija dobra, nije. Ovo je strašna stvar. Sport je dosta kompleksan, nije jednostavan, ali jedna stvar je konstantna – sport je ogledalo onoga kako radiš.

Nažalost, mi u ovom sportu propadamo jako dugo, ne proizvodimo igrače koji mogu igrati na nivou na kojem igraju finski igrači. Ovako nešto nije lako ni izreći ni pomiriti se s tim. Treba puno dublje prokopati i vidjeti koji su uzroci. Dečki koji su igrali protiv Slovenije i Finske nemaju si što zamjeriti, dali su sve od sebe.

To je, nažalost, tako, pali smo u rang u kojem nismo nikad bili, ali nadam se da ćemo iz ovoga izvući neke pouke i nešto naučiti za budućnost. Treba iz korijena nešto mijenjati.

U posljednjih šest-sedam godina, otkako moja generacija silazi, ne proizvodimo ne vrhunske nego ni solidne igrače. Ovaj debakl je samo ogledalo svega onoga što se događa u zadnjih desetak godina u hrvatskoj košarci”, rekao nam je Simon.

Prije šest godina u velikom intervjuu za Index uoči Olimpijskih igara u Riju Roko Ukić dao je zanimljivu izjavu kad je pričao o banalizaciji rezultata svoje generacije. ”Nogometašima se rade dočeci za prolazak grupe na nekom natjecanju, a nas vrijeđaju kad ispadnemo u četvrtfinalu”, rekao nam je tada Ukić. Danas ta četvrtfinala više ne možemo ni sanjati.

”Nažalost, moramo biti svjesni da jako dugo nećemo imati pravi rezultat”

”Roko je pogodio u srž. Nismo bili svjesni da svake godine imamo ekipu koja redovito nastupa na velikim natjecanjima i koja može parirati svima. Bilo je tu pehova i naše krivice, ali smo uvijek bili tu. Imali smo konstantu, a kad to imaš, onda uvijek postoji šansa da se boriš za medalju kao mi u Sloveniji 2013.

Ponavljam, imali smo konstantu, imali smo, sad kad gledam iz ove perspektive, odlične igrače, čak i više od toga, a danas više to nemamo. Imamo četiri NBA igrača, ali i peh da se ti igrači ekstra kvalitete međusobno preklapaju. To su Žižić i Zubac te Bogdanović i Hezonja koji igraju praktički na istim pozicijama i mi se tu gubimo.

Nažalost, imamo veliku rupu i onda se događaju porazi poput ovog od Finske jer nemamo dovoljno solidnih igrača kao što ih imaju oni. Ok, imaju ekstra klasu Markkanena, ali svi ostali su samo solidni igrači. Mi ni takve nemamo i to je razlog svega ovoga što nam se dogodilo. Problem je toliko velik da ga ja sam ne mogu detektirati. Potrebno je napraviti jedan rez i pokušati krenuti od nule.

To znači da se moramo pomiriti s činjenicom da u idućih pet godina nećemo imati neki osjetniji rezultat. Nažalost, ti mladi igrači koje imamo, koliko vidim sa strane, stagniraju. To je osnovni problem svega i to je ono oko čega se trebamo zapitati što smo krivo napravili.

Po meni je iluzorno očekivati neki ozbiljniji rezultat i trebamo prihvatiti činjenicu da smo sad tu gdje jesmo te da moramo početi stvarati igrače za reprezentaciju za idućih 20 godina. Mi svi očekujemo nekog Luku Modrića, ali nemamo pet Ademija. Ajmo napraviti sedam Ademija pa kad nam dođe Luka Modrić, lako ćemo ga ukomponirati u taj sustav.

No mi to nemamo. Nemamo sustav s kojim bismo mogli proći kroz Finsku ili Švedsku i ovisimo o NBA igračima te meni od 37 godina. To je tako i dok to ne shvatimo, nema nam napretka”, priča nam dvostruki prvak Europe koji je pokušao detektirati tko je glavni krivac za krah nekad najjačeg hrvatskog sportskog brenda. Simon je rekao da je očito da mladi talenti stagniraju, poput Gnjidića i Prkačina, a krivca vidi u lošem radu u klubovima. 

”Klince odgajamo pogrešno. Klubovi rade sve krivo. Pogledajte malog Prkačina”

”Teško je uprijeti prstom u nekoga, ali činjenica je da kad vidim takve talente, da se u klubovima ne radi dobro. Siguran sam da kad Prkačin ode u neki europski klub, da će napredovati iz mjeseca u mjesec. Iz sezone u sezonu. Porazna je činjenica da se u klubovima ne radi dobro i da ne postoji individualni pristup.

Svakog igrača odgajamo na isti način, a to je pogrešno. Idemo u grubo. Treba nam šuter. Iz selekcije mladih igrača treba odabrati najboljeg i trenirati ga da bude samo šuter. Ne da dribla, da dodaje iza leđa, da zabija 30 poena i da ima 10 asistencija.

Ne, on je talentirani šuter i treba biti šuter. Potrebno je napraviti sve da bude samo šuter. Kod nas su takvi igrači prepušteni sami sebi i onda se tu gube. U redu, predugo sam vani i nisam upućen u detalje, ali ovo kažem na temelju onoga što vidim kad upalim TV i pogledam sat i 45 minuta utakmice.”

Nakon ključnog poraza od Finske košarkaška javnost je više nego ikad prije tražila odgovornost ključnih ljudi Saveza. Dobar dio navijača tražio je ostavke Dine Rađe i Stojka Vrankovića smatrajući da su oni ili dokrajčili hrvatsku košarku ili nisu napravili dovoljno da zaustave pad na samo dno pa samim time, po zapovjednoj odgovornosti, trebaju otići.

”Kad se nešto loše dogodi, kod nas svi izlaze iz svojih rupa i sole pamet. Zašto bi Dino i Stojko otišli?”

HKS je raspustio Stručni savjet na čijem je čelu bio Dino Rađa, a izgledno je da će već na Eurobasketu u rujnu za Hrvatsku nastupiti i stranac, protiv čega se Dino Rađa žestoko borio. Simona smo pitali što misli o odgovornosti Saveza i smatra li da je stranac rješenje.

”Svi na neki način snose svoj dio krivice. Sigurno se ovo nije dogodilo jer smo svi bili u pravu. Naravno da je i Savez za nešto kriv, ali kod nas, ne samo u sportu, svaki put kad se nešto loše dogodi, svi skaču iz svojih rupa i svima sole pamet. Ne slažem se da Dino i Stojko trebaju ponuditi ostavke.

Na kraju se sve svodi na teren, kakvu smo reprezentaciju uspjeli sastaviti, tako smo na kraju i završili. Mislim da je za Savez puno važnije da se okrene stvaranju za budućnost. Oni znaju košarku, razumiju sport i neka se angažiraju oko toga. Puno se sad pričalo o strancu u reprezentaciji.

Prilično sam siguran da smo imali pravog stranca, da bismo izvukli ove dvije utakmice i dobili Finsku. Ali je li to naša budućnost? Ja mislim da nije. Činjenica je da od Roka Ukića na poziciji playa nemamo igrača ekstra klase, sigurno je da bi nam jedan pravi play pomogao, ali da je stranac ključan za spas hrvatske košarke, e s tim se ne mogu složiti.”

Simona smo pitali što misli o prepucavanju posljednjih tjedana između vodećih ljudi Saveza te legendi hrvatske košarke poput Ace Petrovića, Željka Jerkova i Pina Gjergje. Aco je napadao Rađu, Rađa Acu, Stojko Jerkova, Jerkov i Gjergja sve redom.

Simon se složio da se nešto tako nije smjelo dogoditi te da takav način (ne)komunikacije šalje jako ružnu sliku o ionako poniženoj hrvatskoj košarci. Kruno se zatim prisjetio i svog debija za reprezentaciju na Eurobasketu u Litvi 2011. koji mu nije ostao u dobrom sjećanju, a dotakli smo se i kontroverznog, ali i često spominjanog pitanja nediscipline, noćarenja i alkohola u reprezentaciji.

”Radili smo svašta, ali nikad prije utakmica. Osijek? Nemam pojma o tome”

Nakon neuspjeha u kvalifikacijama za SP u Kini 2019. te poraza od Litve u Osijeku, aktualna tema je bila nedisciplina, a Dino Rađa je tada rekao da od tog trenutka uvodi nultu stopu za alkohol u nacionalnoj selekciji. Simon nam je dao komentar na tu temu.

”Iživljavanje na Šariću? Mladi igrač mora biti spreman na zajebanciju na svoj račun, ali nikad se nije prešlo granicu”

Nakon teškog poraza od Rusije u osmini finala Eurobasketa u Istanbulu 2017. procurile su informacije da su se neki stariji reprezentativci verbalno iživljavali na Dariju Šariću. Nitko iz reprezentacije nije potvrdio da se nešto skandalozno dogodilo, no bijeg Šarića i njegovo povlačenje u sebe nakon povratka iz Turske bili su znakoviti. Simona smo pitali da nam kaže što se točno dogodilo prije pet godina na Eurobasketu.

”Pročitao sam tu priču sto puta, čuo sam razne verzije, kao da je netko vikao na njega. Sa Šišijem sam bio u šest-sedam reprezentativnih akcija. U svakom timskom sportu kad si mlađi moraš biti spreman da će tu biti neke zajebancije na tvoj račun, ali nikad to nije prelazilo granice dobrog ukusa. Premda sam čitao o tome, stvarno nemam pojma o čemu se tu radi. Je li mu netko na nekoj utakmici nešto doviknuo, zaista ne znam.”

Simon nam je pokušao objasniti zbog čega je reprezentacija na kvalifikacijskom turniru u Torinu i na Igrama u Riju izgledala i igrala odlično, a zašto je samo godinu dana kasnije na Eurobasketu totalno podbacila. Što se to dogodilo u samo godinu dana?

Najbolnija utakmica u karijeri i misterij Ante Tomića

Kao najbolniju utakmicu u karijeri Kruno je istaknuo težak poraz protiv Češke na Eurobasketu 2015., a potom je govorio zašto je hrvatska košarkaška javnost uglavnom na zub uzimala Antu Tomića i Roka Ukića te zbog čega slučaj Ante Tomića može usporediti s onim Marka Kopljara.

Zatim smo se prebacili na aktualno vrijeme i pričali o dvije europske titule s Efesom. Dvostruki prvak Europe nam je pričao o neobičnim, ali funkcionalnim metodama rada trenera Efesa Ergina Atamana te nam otkrio je li istina da je Ataman za pomoćnog trenera imenovao svog 11-godišnjeg sina.

U Efesu je već četiri godine suigrač Vasiliju Miciću, momku koji je imao doista trnovitu karijeru, ali je na kraju svima pokazao kvalitetu i kao dvostruki MVP dva puta zaredom odveo turski klub na krov Europe.

”Dosta trnovit put i puno bi mladih igrača od Vase moglo naučiti kako se kvalitetan rad uvijek isplati. Nije imao lagan put. Od dolaska u Beograd do odlaska u Bayern, gdje je imao peh jer je tada operirao ligamente. Stvarno jedna filmska priča. Nikad nije prestajao vjerovati u sebe.

Od prvog dana kad je stigao u Efes davao je maksimum. To se na kraju isplatilo. Uvijek prilika negdje ispliva i ako si spreman, onda ćeš je zgrabiti. Vaso je super lik, već četiri godine smo suigrači i prijatelji. O njemu kao čovjeku mogu reći sve najbolje, ali sa sportskog aspekta, Vaso može biti putokaz mladim igračima kako treba doći do slave.”

Ekscentrik Hezonja i najljepši trenuci karijere u Trnskom

Naravno, nismo zaboravili prisjetiti se Simonovog matičnog kluba Zagreba, koji, nažalost, više ne postoji, a u njemu je napravio prve košarkaške korake i najviše uživao. Kruno nam je rekao da mu je vrijeme u Zagrebu draže i važnije nego dva naslova prvaka Europe s Efesom i objasnio nam zašto misli da je Zagrebov naslov prvaka Hrvatske i plasman u Euroligu na kraju označio početak kraja kultnog kluba.

Doznali smo i zašto je ključan trenutak njegove karijere bio dolazak u Malagu kod Jasmina Repeše 2012., a čuli smo i par rečenica o ekscentričnom i neshvaćenom Mariju Hezonji. Pitali smo Krunu zašto PES, a ne FIFA i što misli o glazbi koju svira Roko Ukić.

Čuli smo smatra li da se reprezentacija Hrvatske može oporaviti od šoka i spremiti se kako treba za predstojeći Eurobasket te misli li karijeru završiti u rodnom Zagrebu ili ima neke drugačije planove. 

Zbog Dinama je derbi 2011. umjesto na Poljudu gledao u policijskoj postaji u Solinu

Za kraj smo pitali Simona da nam kaže otkud tolika ljubav prema Dinamu. Čuli smo da je kao nepuni petogodišnjak s tatom bio na putu za Maksimir 13. svibnja 1990. i da je 2011. umjesto na Poljudu derbi gledao u jednoj solinskoj policijskoj stanici. Kao veliki ljubitelj nogometa, dao nam je svoje viđenje o mogućnostima Dinama ove sezone, ali i sve ambicioznijeg Hajduka. 

Što je još Kruno Simon rekao u velikom intervjuu za Index, pogledajte u videu na vrhu članka ili klikom ovdje.

Source: index.hr