NIJE prošlo ni tjedan dana otkako je NBA sezona završila četvrtim naslovom Golden State Warriorsa u osam godina, a već počinje nova. Večeras u dva sata po srednjoeuropskom vremenu u njujorškom Barclays Centru, domu Brooklyn Netsa, počinje draft na kojem će 58 mladih košarkaša postati dio NBA svijeta.

Ali draft je tradicionalno i neslužbeni početak sezone razmjena, iako je ona već počela trejdovima Christiana Wooda u Dallas i Jeramija Granta u Portland. Na draftu se, međutim, često razmjenjuju sami pickovi, a u tim trejdovima najčešće sudjeluju i već etablirani NBA igrači. Zato je za očekivati da će sutra neke od 30 NBA momčadi izgledati znatno drukčije nego danas.

Hrvatski reprezentativac rođen u BiH, a igra u Srbiji

Među igračima koji se realno nadaju da će s razglasa Barclays Centra čuti svoje ime je i 21-godišnji Hrvat Karlo Matković, 208 cm visok centar rođen u Livnu koji je igrao za Cedevitu, Cedevitu Olimpiju i OKK Beograd, a posljednje dvije sezone bio je na posudbi u Megi, razvojnoj momčadi agenta Miška Ražnatovića koja se natječe u ABA ligi. U njoj je Matković protekle sezone u prosjeku imao 11.6 poena i 6.1 skok.

On je i hrvatski reprezentativac kojeg je javnost upoznala spektakularnim zakucavanjem protiv Švedske za potvrdu pobjede koja je Hrvatsku ostavila u igri za Svjetsko prvenstvo 2023., ali pripremama za ključne kvalifikacijske utakmice protiv Slovenije i Finske priključit će se tek nakon drafta.

Foto: Karlo Matković protiv Švedske (Profimedia)

Njemu američki analitičari prognoziraju da bi mogao biti izabran krajem druge runde. ESPN ga šalje u New Orleans kao 52. pick, a Sports Illustrated u Minnesotu kao 50., ali Hoopshype i CBSSports ga ne vide među izabranima.

Njegov suigrač iz Mege, 19-godišnji Srbin Nikola Jović, kotira puno bolje kao rubni izbor prve runde, ali je i pozvan u Zelenu sobu u kojoj su uglavnom samo oni od kojih se očekuje da bi mogli biti izabrani u “lotteryju”, odnosno među prvih 14.

Cijele prošle sezone analitičari su izdvajali tri imena kao potencijalni prvi izbor, redom visoke igrače koji se lako uklapaju u modernu “small-ball” i sve češće bezpozicijsku košarku – 19-godišnjaci Jabari Smith sa sveučilišta Auburn i Paolo Banchero s Dukea te godinu stariji Chet Holmgren s Gonzage.

Iako često točne, takve se prognoze stručnjacima mogu obiti o glavu, kao prošle godine kada su svi vidjeli istu četvoricu kao prva četiri izbora pa su Toronto Raptorsi izvan svih očekivanja kao četvrtog odabrali Scottieja Barnesa, koji je naposljetku proglašen rookiejem godine.

Tko bira prvi i kako se određuje redoslijed?

Redoslijed biranja određuje se “lotteryjem”, odnosno lutrijom u kojoj sudjeluje 14 klubova koji nisu izborili doigravanje. Tri kluba s najlošijim omjerom iz prethodne sezone imaju identične izglede od 14% za prvi pick, a “kuglice” se izvlače dok se ne sazna redoslijed prva četiri kluba. Svi ostali biraju na temelju omjera iz prethodne sezone.

Ove bi godine najveće blago trebali raspodijeliti Orlando Magic, koji bira prvi, te Oklahoma City Thunder i Houston Rocketsi koji ih slijede. Zahvaljujući ranijim trejdovima, Thunder ima čak tri izbora prve runde (2., 12. i 30.), kao i San Antonio Spursi (9., 20. i 25.), a Houston (3. i 17.), Charlotte (13. i 15.) i Memphis (22. i 29.) imaju po dva.

Iako se obično bira 60 novih igrača, ove će ih godine biti 58 jer su Milwaukee i Miami kažnjeni oduzimanjem izbora druge runde zbog neregularnosti u transferima.

Tko sudjeluje na draftu?

Na draftu konkuriraju svi prijavljeni američki igrači koji za sobom imaju jednu sezonu poslije završetka srednje škole, koja se tradicionalno provodi na sveučilištu, ali posljednjih godina sve češće i na alternativne načine poput Razvojne lige ili u Europi, Australiji, Kini… 

Ako dolaze iz NCAA lige, za draft se igrači mogu prijaviti i nakon završene četiri godine koledža, čak i ako su zbog premještaja ili drugih razloga ondje proveli i više vremena.

Foto: Chet Holmgren ima 213 cm i samo 86 kg i jedan je od najzanimljivijih talenata (Profimedia)

Internacionalni igrači poput Matkovića i Jovića mogu se prijaviti najkasnije u godini u kojoj navršavaju 22 godine. Od 2000. je na svakom draftu izabrano barem 10 međunarodnih igrača, a u posljednjih devet godina barem po dvojica među prvih deset.

Prošle godine je prvi put izabran i proizvod Globalne NBA akademije Josh Giddey. Australski 203 cm visok playmaker izabran je kao šesti (Thunder) i uvršten u drugu rookie petorku sezone. Sada bi mu se mogla pridružiti još trojica – Australac Dyson Daniels, Kanađanin Bennedict Mathurin i Korejac Hyungjung Lee.

Razmjene na dan drafta

I dok velika većina novoizabranih igrača u svojoj prvoj sezoni neće imati značajnu, a kamoli ključnu ulogu u svojim momčadima, na dan drafta često se rade trejdovi koji će u budućnosti drastično promijeniti sliku cijele lige. Ukratko, aktualni redoslijed biranja tijekom samog drafta može se uvelike promijeniti, a igrači koji svoje ime čuju uz jedan klub ipak završiti u drugom.

Tako je, primjerice, 2014. Orlando izabrao Darija Šarića kao 12. i odmah ga poslao u Philadelphiju za Elfrida Paytona, kojeg su Sixersi izabrali dva picka ranije. Još noviji i svježiji je primjer Luke Dončića, kojeg je 2018. kao trećeg izabrala Atlanta pa ga proslijedila Dallasu za njegov peti izbor (Traea Younga) i budući izbor prve runde.

Foto: Luka Dončić i Trae Young (Profimedia)

Na sličan su način 2017. Boston i Philadelphia razmijenili prvi i treći pick pa su Celticsi dobili i boljeg igrača (Jaysona Tatuma) i budući izbor Sixersa, koji su jako željeli Markellea Fultza i žestoko pogriješili.

Na sličan je način u Dallasu svojevremeno završio i Dirk Nowitzki, kojeg je zapravo draftirao Milwaukee. U razmjenama bliskih pickova nadoplata se uglavnom svodi na dodatni budući izbor drafta ili novčanu odštetu, ali pickovi se često mijenjaju za igrače, a baš tako su u svoje NBA klubove stigle i neke od najvećih superzvijezda.

Tako su 1996. srednjoškolca Kobea Bryanta kao 13. izabrali Charlotte Hornetsi, a onda ga prepustili LA  Lakersima u zamjenu za Vladu Divca. Kobe je s Lakersima osvojio pet naslova prvaka, Hornetsi su u međuvremenu postali New Orleans Pelicansi, a Charlotte je dobio Bobcatse, koji su sada opet Hornetsi. Ni jedni ni drugi nikad ništa značajno nisu učinili u doigravanju.

Foto: Vlade Divac i Kobe Bryant (Profimedia)

Točno 15 godina poslije Kawhija Leonarda kao 15. izabrali su Indiana Pacersi, a onda ga s pravima na još dvojicu igrača mijenjali za Georgea Hilla u San Antonio. Gregg Popovich je dobro znao kakvog igrača dobiva pa iako ga je sedam godina kasnije napustio, u međuvremenu je bio MVP finala 2014., kada su Spursi osvojili posljednji naslov. Leonard je isto ponovio u prvoj sezoni izvan San Antonija, a jedinoj u Torontu.

A baš su Raptorsi jedna od najpoznatijih priča o propalom trejdu za budućeg superstara jer su se 2013. svim silama pokušavali popeti na draftu kako bi izabrali tada nepoznatog Giannisa Antetokounmpa, ali nisu uspjeli i Greek Freak je kao 15. izbor završio u Milwaukeeju.

Tko bi mogao trgovati?

Pickovi koji bi na dan drafta mogli promijeniti vlasnika uglavnom pripadaju klubovima s višim ambicijama, koji žele etablirane igrače, a ne klince koje treba razvijati. S te strane večeras treba držati na oku Portland, koji je svoj sedmi izbor već stavljao na raspolaganje u pregovorima prije nego što je doveo Jeramija Granta, te New Orleans Pelicanse, koji imaju osmi pick.

Netko od njih mogao bi ga iskoristiti za dovođenje neke od zvijezda kojima se vjerojatno sprema odlazak, poput Rudyja Goberta iz Ute ili Juliusa Randlea iz New Yorka, ali tu bi najjači igrač mogla biti Indiana s Mylesom Turnerom ili Malcolmom Brogdonom.

Zašto je igračima važno biti izabran na što višoj poziciji?

Večeras će 58 mladih košarkaša ostvariti svoj san, a stotine drugih će ostati razočarane i krenuti u puno neizvjesniju budućnost probijanja u NBA kroz Razvojnu ligu, traženja zarade na drugim kontinentima ili se posvetiti sasvim drugoj karijeri. Ali i budućnost ovih 58 ovisi o tome na kojem mjestu će biti izabrani.

Ne samo zbog toga što mogu završiti u pogrešnom klubu i lošoj situaciji za svoj razvoj nego i financijski. Naime, ugovori za nove igrače strogo su određeni rookie-ljestvicom, i što se tiče trajanja i što se tiče iznosa. Svi izbori prve runde drafta dobivaju sigurne dvogodišnje ugovore, a klubovi imaju opciju (i najčešće je koriste) aktiviranja treće i četvrte godine.

Nakon toga klub može igraču dati maksimalan ugovor, veći nego bilo koja druga momčad, pa i zadržati ga čak i ako on potpiše s drugim klubom daju li mu istu ponudu. Rijetke su situacije kada klubovi ne zadržavaju svoje visoke pickove nakon četvrte sezone, kao što bi se sada moglo dogoditi s Phoenix Sunsima i Deandreom Aytonom.

Neslavni primjer su i dvojica hrvatskih reprezentativaca koji su izabrani kao visoki pickovi (Mario Hezonja peti, Dragan Bender četvrti), kojih su se klubovi odrekli nakon tri godine, a isto se dogodilo i Luki Šamaniću (17.).

Koliko zarađuju rookieji?

Visina ugovora u svakoj od četiri godine određena je rookie-ljestvicom koja se računa prema postotku nešto kasnije ustanovljenog salary capa za iduću sezonu. Primjerice, prvoizabrani igrač lanjskog drafta Jade Cunningham u prvoj je sezoni zaradio 8.375.100 dolara, a nadalje će mu se zarada penjati do 11.617.215 dolara u četvrtoj.

Zarada pada svakim idućim izborom pa je 10. pick u prvoj sezoni zaradio 3.64, a u četvrtoj će gotovo sedam milijuna dolara. Posljednjem picku prve runde zajamčeno je 1.66 milijuna u prvoj, a 3.3 u četvrtoj sezoni, izdrži li do tada. Ovogodišnjim novacima plaće će, zbog povećanja salary capa, biti i nešto veće.

Izborima druge runde zajamčena je samo prva godina ugovora, dok klub ima pravo produljiti ga na još jednu. Igrači koji nakon drafta, na primjer, ostanu u Europi još barem tri godine, mogu pregovarati o ugovoru bez ograničenja rookie-ljestvicom, ali samo s klubom koji polaže draft-prava na njih.

Tako je Bojan Bogdanović tri godine nakon drafta potpisao trogodišnji ugovor na 10 milijuna iako je izabran u drugoj rundi. S druge strane, Dario Šarić čekao je samo dvije godine pa je potpisao ugovor prema rookie-ljestvici te u istom razdoblju zaradio sličan novac iako je izabran 19 pozicija ranije.

Tako bi i Karlo Matković, od kojeg se očekuje da bi mogao biti izabran krajem druge runde, vjerojatno više profitirao ako ostane u Europi još tri godine i izgradi se kao igrač nego ako odmah ode u NBA i vrlo vjerojatno završi na kaljenju u Razvojnoj ligi. Ipak, takav je put 2016. odabrao Ivica Zubac, izbor LA Lakersa u drugoj rundi, te uspio preživjeti dvije i pol godine do trejda u LA Clipperse, gdje mu je karijera uzletjela i donijela mu četverogodišnji ugovor od 28.5 milijuna dolara.

Source: index.hr