Hrvatska rukometna reprezentacija završila je mini ciklus kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2024. godine. Reprezentativni ciklus uspješno je završen s dvije pobjede i momčad Hrvoja Horvata može biti zadovoljna prikazanim. Kostur reprezentacije za Svjetsko prvenstvo početkom sljedeće godine sve je očitiji i jasniji, a jasnije su i vrli i mane ovog kolektiva.

Utakmica s Grčkom prošla je bezbolno i jednostavno, dok su Belgijanci otkrili mali milijun problema koji još uvijek muče našu reprezentaciju. To je zapravo ono najbolje što se dogodilo u posljednje dvije utakmice. Da je kojim slučajem i utakmica s Belgijom otišla u jednom smjeru i završila bez prevelikih komplikacija, reprezentacija bi od ovog okupljanja imala samo to što su se igrači međusobno podružili i zajedno stali na teren.

Hrvatska je ponovno dobro otvorila susret. Duvnjak je zabio za 10:6 i Hrvatska je izgledala jako dobro na terenu. Pred kraj poluvremena dogodila se ista situacija kao protiv i Grčke. Pad u igri na oba kraja terena rezultirao je da se oba Hrvatska protivnike priključe u utakmicu u trenutcima kada su bili spremni za potpuni potop. Horvat mora proučiti sekvencu u kojoj je došlo do pada u obje utakmice i pronaći gdje je bio problem. Jer kada u siječnju dođu ozbiljnije reprezentacije i ako Hrvatska uspije doći u situaciju da kontrolira utakmicu, ta kontrola se ne smije ispustiti. Kontrolirati utakmicu protiv kvalitetnijih reprezentacija bit će puno teže.

Obrana s očitim problemima

Obrana na utakmici protiv Belgije nije bila na svojoj razini. Ono što je mogao vidjeti i rukometni laik je to da je lopta previše puta završila kod pivota koji je neometano i praktički bez kontakta završavao akciju. Pivoti Belgije zabili su Hrvatskoj ukupno dvanaest golova. Dakle dvanaest puta je lopta neometano prošla na crtu iza leđa naše obrane. Niti jedan od dva pivota Belgije nije igrač koji bi trebao stvarati probleme obrani koju predvode Musa i Duvnjak. To nije problem individualne kvalitete i loše obrane pojedinca. Jednostavno nedostatak uigranosti i osjećaja jedan za drugoga kumovao je tome da toliko lopti prođe iza leđa obrane. U nekoliko prilika vidjelo se kako half izađe duboko na vanjskog igrača, pivot mu se pojavi iza leđa, no centarhalf se ne stigne uskladiti s njim i zatvoriti ga, odnosno pružiti vremena halfu da se vrati i pokrije pivota.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kada je pivot primao loptu između dva centarhalfa ponovno se vidio nedostatak dogovora oko izlaska na vanjskog igrača i preuzimanja linijskog igrača. Sve te stvari su pitanje dogovora i međusobnog preuzimanja. Treba razumjeti kako je ovo nova reprezentacija i kako zasigurno nemaju kemiju na kakvu smo navikli u vremena kada je Hrvatska bila sami vrh svjetskog rukometa.

Marin Šego počeo je na golu u obje utakmice. Nisam siguran da bi bio prva opcija na vratima da je Ivan Pešić bio zdrav. Pešić je ipak u malo boljoj formi, ali postoji tu i drugi dio priče. Naime, Šego i u svojem klubu brani kao drugi golman. Kada god je krenuo kao drugi golman odradio je bolju rolu nego njegov klupski kolega i bio je učinkovitiji nego kada započne utakmicu na terenu.

Upravo se čita

Upravo se čita

Šego protiv Belgije nije impresionirao. Skupio je tek dvije obrane u poluvremenu i bio tek na 17 posto obranjenih lopti. U prvoj utakmici bio je na 20 posto obrana. Iako obrana nije bila na zavidnoj razini, Marin Šego nije impresionirao svojim predstavama. Daleko od toga da je podbacio, no zasigurno može bolje i potrebno je vidjeti kako će reagirati u kombinaciji s Pešićem.

Ono što veseli, zapravo ono što je odlučilo utakmicu je sjajna predstava Dominika Kuzmanovića. Mladi vratar Nexea sjajno je branio protiv Belgije i s nekoliko obrana prelomio utakmicu. Kuzma je pokazao da polako postaje iskusan golman i da je kalibar reprezentacije. Protiv Belgije imao je 37 posto obranjenih udaraca.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Napad bez vanjskog šuta

Napad Hrvatske protiv Belgije na trenutke je djelovao sjajno, dok je na trenutke izgledao jako nemoćno i negledljivo. U trenutcima kada je Belgija stizala rezultat Hrvatska nije imala rješenje u napadu. Belgijanci su igrali plitko i nisu dopuštali igru jedan na jedan i igru s pivotom. Pustili su naše vanjske igrače da šutiraju iz vana što su sjajno i disciplinirano blokirali. Horvat se tu iz nekog razloga nije odlučio na Jaganjca ili Šarca koji bi šutom iz vana probili Belgijsku obranu. Lučin i Martinović mogu šutnuti iz vana, no to nije njihovo primarno oružje. Oni su igrači koji će prepoznati situaciju. Hrvatska svog jedinog pravog šutera ima u Jaganjcu i treba ga maksimalno iskoristiti za probijanje ovakve obrane.

Hrvatska je protiv Belgije pokazala sve svoje mane i nedostatke. Nije igra funkcionirala savršeno, ali to je bio i cilj ovog okupljanja. Nitko još zapravo ne zna što sve ova reprezentacija može i zna. I dobro je da se to ne pokazuje, Potrebno je pronaći sve mane i dječje bolesti ove reprezentacije, izliječiti ih i krenuti u smjeru pobjeđivanja. To je dugačak i mukotrpan proces, no i jedini ispravan put. Hrvatska je za sada u ovim kvalifikacijama uzela maksimalan broj bodova što je bio i cilj, ali i pokazala na kojem segmentu treba poraditi. Sljedeće okupljanje je u prosincu i tada će se pripremati za Svjetsko prvenstvo. Na pripremama u prosincu znat će se svačija uloga zadatci i na ćemu mora poraditi. Ovaj ciklus za Hrvatsku je ispao bolji nego što se čini.

Source: rtl.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.