ZA JEDNE je ubojica dječjeg lica, za druge monstrum koji je uništio košarku, za treće idol i potvrda da nije potrebno biti fizičko čudo prirode za uspjehe u košarci… A za sve je Stephen Curry, neosporno, najbolji šuter svih vremena. Ušao je u razrijeđeno društvo šampiona s četiri ili više prstena, a sada je prvi put najveći momčadski trofej okrunio i posljednjim velikim individualnim priznanjem koje mu je nedostajalo – onim za MVP-ja finala.

Četiri naslova prvaka, dvije titule MVP-ja, MVP finala, osmerostruki All-Star i ovogodišnji MVP, osmerostruki član jedne od tri najbolje petorke, dvostruki najbolji strijelac i apsolutni rekorder po broju trica u svim kategorijama, koji raste praktički svaki put kad stupi na parket.

A to je samo najistaknutiji dio Curryjeve trofejne riznice, u koju je stigao i posljednji pokal koji mu je nedostajao, koji ga je konačno okrunio kao najzaslužnijeg igrača za titulu. 

Na press-konferenciji poslije šeste utakmice u Bostonu razljutio se jer je prvo pitanje koje mu je upućeno bilo o tom individualnom trofeju, a ne o naslovu prvaka i spektakularnom povratku Golden State Warriorsa na vrh tri godine nakon posljednjeg finala i dvije tmurne godine bez play-offa, zbog kojih je malotko vjerovao da će se opet vratiti na vrh.

Oduzeo kritičarima posljednji argument

“Nemam više što dokazivati, ali želim još puno toga postići”, rekao je Curry uoči sezone. Neosporno je i trofej MVP-ja finala bilo jedno od tih postignuća, ali ni do njega ne bi mogao bez onog najvažnijeg – nove pobjede u finalu. Ako i nije morao više nikom ništa dokazivati, ovim je začepio usta i posljednjim kritičarima koji su mu zamjerali da “nikad nije vodio momčad do titule”.

Što je apsurdna glupost. Kad je 2015. prvi put postao prvak, spočitavali su mu da su Cavsi igrali bez Irvinga i Lovea i svejedno vodili 2:1 prije nego što je u startnu petorku prvi put u sezoni uskočio Andre Iguodala i ponajviše fantastičnom obranom na LeBronu Jamesu omogućio tri uzastopne pobjede i preokret na 4:2. Iguodala je kontroverzno proglašen MVP-jem finala, zbog čega je idućih sedam godina Stephova karijera imala određenu rupu.

Iduće godine Warriorsi su nakon rekordne sezone od 73 pobjede postali prva momčad u povijesti koja je u finalu prokockala vodstvo 3:1, što je naposljetku pospješilo dolazak Kevina Duranta tog ljeta. Iako je Curry ostao lice kluba, Durant je na parketu bio prvi među jednakima i pokupio glasove u titulama 2017. i 2018.

Kad su ih ozljede Duranta i Klaya Thompsona u finalu protiv Toronto Raptorsa zaustavile u lovu na three-peat, Curryju se pak spočitavalo da nije mogao sam odvesti momčad do vrha protiv na papiru slabijih, ali zapravo brutalno moćnih Kawhija Leonarda i društva iz Kanade.

U remontu koji je uslijedio nakon Durantova odlaska i tijekom Thompsonove dvogodišnje stanke ozlijedio se i sam Curry te propustio veći dio bačene sezone, koju je usto prekinula pandemija. Warriorsi su dotaknuli dno, ali su tu i iduću sezonu iskoristili da isprofiliraju mlađe igrače koji će okružiti Curryja, Thompsona i Draymonda Greena kada se opet okupe.

Prvi jednoglasni MVP sezone i finala

A to se dogodilo tek u ovogodišnjem play-offu, nakon što su se sva trojica oporavila od ozljeda zbog kojih su u 82 utakmice regularnog dijela sezone zajedno odigrala ukupno dvadesetak minuta. I sve je kliknulo na vrijeme, s kulminacijom u posljednje tri utakmice finala protiv Bostona. Ovaj put kao neospornim MVP-jem.

Štoviše, Curry je postao prvi igrač u povijesti koji je jednoglasno izabran za MVP-ja sezone i finala. Postao je 11. igrač koji je objedinio titule MVP-a sezone, finala i All-Star utakmice i tek sedmi s četiri naslova prvaka i dva MVP-ja. 

I sada se s pravom pomiču granice kada se razgovara o Stephovu mjestu u povijesti košarke. Pobjeda u Bostonu ga je vjerojatno zacementirala u društvo 10 najvećih ikada, a po nekima ga i pridodala pokeru, ili za Amerikance Mt. Rushmoreu NBA lige – Michaelu Jordanu, Kareemu Abdul-Jabbaru, LeBronu Jamesu i Magicu Johnsonu. Je li veća “jedinica” od Magica? I o tome bi se dalo raspravljati iako im je “pozicija” na terenu jedina zajednička karakteristika.

Mlađi fanovi mogli bi ga proglasiti i najvećim, a neki sigurno jesu već i prije četvrtog prstena. Neosporan je njegov utjecaj na mlađu generaciju, zbog kojeg starija tvrdi da je upropastio košarku jer “sada svi žele samo šutirati trice”. A s njim se tako lako poistovjetiti, dok okružen mrcinama NBA lige, sa svojim dječačkim licem, izgleda kao bilo koji klinac iz kvarta.

Ta ga je krhkost u ranim godinama karijere koštala velikog novca, ali i naposljetku omogućila da Warriorsi nakon 40 godina osvoje naslov prvaka i stvore dinastiju.

Već prije tinejdžerskih godina s ocem Dellom i mlađim bratom Sethom dolazio je na treninge Toronto Raptorsa, u kojima je Dell završavao dugačku karijeru jednog od najboljih šutera svog vremena. Poslije treninga klinci bi ostali šutirati i zaprepaštavati Vincea Cartera i suigrače, koji su se šalili kako je Steph drugi najbolji šuter u dvorani, iza oca. Iz današnje perspektive, nije mu dugo trebalo da ga i nadmaši.

Sumnjali su u njega na sveučilištu, na draftu i prvih godina u NBA ligi

Ali šut je jedno, a fizička građa drugo, a zbog nje nije imao garancije ni na očevu sveučilištu Virginia Tech te je naposljetku pristupio malom Davidsonu, koji ga je dugo vrbovao. U tri godine u prosjeku je postizao 25.3 poena, a na trećoj zapalio SAD kao najbolji NCAA strijelac (28.6).

Bio je vrhunski šuter u tijelu playmakera od 188 cm, neodređene pozicije te diskutabilne snage i izdržljivosti, s malog sveučilišta na kojem brojke nisu nužno prikazivale njegovu stvarnu vrijednost. Na draftu 2009. prije njega su očekivano izabrani Blake Griffin i James Harden, ali preskočilo ga je ukupno pet klubova, među kojima Minnesota Timberwolvesi dvaput iako su s oba picka uzeli razigravače – Rickyja Rubija i odavno zaboravljenog Johnnyja Flynna.

Unatoč vidljivom napretku kroz prve tri sezone, imao je ozbiljnih problema s desnim gležnjem, koji je dvaput operirao, zbog čega su se Warriorsi nećkali je li vrijedan maksimalnog produljenja ugovora i naposljetku mu dali 44 milijuna dolara za četiri godine.

Porez za povijest

S obzirom na to da Curry nikad poslije nije imao problema s tim gležnjem, a nizak ugovor omogućio im je da zadrže i Thompsona i Greena te dovedu Duranta, taj se ugovor pokazao kao jedan od najboljih poteza u povijesti košarke.

Sve ostalo je povijest, koju i dalje piše tricama iz neizglednih pozicija i udaljenosti, polaganjima od ploče iz fascinantnih kutova, vrtoglavim driblinzima koji iz ravnoteže izbacuju i najbolje braniče ili asistencijama koje bi iznenadile i suigrače da ne znaju kako uz njega moraju očekivati neočekivano. I naravno, neumornim pobjedama.

S 34 godine i stilom igre koji ne ostavlja strahovite posljedice na tijelo, Curry na vrhu može trajati još godinama, možda i iza četrdesete. Warriorsi su dokazali da mogu osvajati titule i bez Duranta. Mlađi igrači poput Wigginsa, Poolea i Paytona isprofilirali su se kao savršene nadopune trojici starosjedilaca, a klinci poput Kuminge, Moodyja te možda i oporavljenog Wisemana jamstvo su da će imati aduta i u budućnosti.

Curry i ova dinastija Warriorsa ne moraju se nužno zaustaviti na četiri. A ako se trofeji nastave gomilati, rast će i Stephova pozicija u povijesti. 

Source: index.hr